Biomagnetizam
- BRANIMIR NESTOROVIĆ
- Jul 30, 2017
- 3 min read
Updated: Mar 11
Lekari su, kako je opšte poznato, izuzetno konzervativni i na sam pomen bioenergije. Međutim, svakodnevno gledaju i tumače elektrokardiogram (EKG), koji je izmislio još 1903. godine dr Einthoven, a koji meri električne potencijale srca. Telo odraslog čoveka sadrži oko 70 triliona ćelija (ne računajući isto toliko bakterija koje se nalaze u našem telu). Svaka od ovih ćelija se ponaša kao minijatrurna bakterija, sa električnim potencijalom. Ovaj potencijal nastaje usled delovanja brojnih jonskih pumpi na membrane ćelija, posebno natrijum-kalijum ATPaze. Ona stalno ispumpava natrijum iz ćelija, a upumpava kalijum.

Još 1935. godine ruski emigrant u Parizu, Georges Lakhovsky je objavio knjigu "Tajna života" (The Secret of Life) u kojoj je opisao električne fenomene organizma, kao i funkcionisanje aparata koji je konstruisao. On ga nazvao multipli talasni oscilator, a bio je delimično zasnovan na Teslinom generatoru. Korišćen je u lečenju ljudi sve do 1942. u SAD, kada je odlukom američkih vlasti uklonjen (u Evropi se koristio još 15 godina). Lakhovski je iste 1942 poginuo u saboraćajnoj nesreći. Znamo da je Tesla koristio njegov aparat da sebi poveća životnu energiju. Kao i Teslin rad, rad Lakhovskog je ignorisan. U izveštaju Američkog kongresa, 1938. aparat je opisan kao "prevara", iako je dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Otto Warburg (otkrio tzv. Warburgov ciklus) njime lečio tumore biljaka.
Dr Georg Crile je u knjizi objavljenoj 1936, pod naslovom "Fenomen života" tvrdio da je elektricitet ono što pokreće organizam. Njegov saradnik Hugo Fricke je utvrdio potencijal ćelijske membrane od 0,8 mikroFarada na kvadratni santimetar. Ćelijsko jedro je kiselo, a citoplazma bazna, što stvara naelektrisanje. Koncept polariteta, naelektrisanja i elektrilnih polja odgovara učenju o životnoj sili Či u budizmu. Električna sila u organizmu stvara električna polja, koja okružuju telo. Već su opisani u prethodnom postu biofotoni, a postoji brojni dokazi za biomagnetna polja, koja utiču na ćelije i tkiva (vidi post o Shildrakeovim morfičkim poljima). Jačina ovih polja je slaba i do skoro nije mogla biti kvantifikovana. Osim električnih fenomena, postoje i drugi aspekti životne energije (toplota, bioluminiscencija i ultrazvuk).

Biomagnetizam izučava magnentno polje, koje stvara ljudsko telo.
Danas se može registrovati magnetoencefalografijom ili magnetokardiografijom. Carlos Martino (profesor na Univerzitetu u Nevadi) proučava efekat magnentih polja na biohemijske reakcije organizma. Izlaganje magnentnim poljima ima veliki uticaj na funkcionisanje organizma, posebno magnentnog polja Zemlje, ali i efekat mobilnih telefona. Magnentna polja mogu biti statična (npr. oko stalnih magneta, kakvo je polje Zemlje - mada ono ima male fluktuacije) i dinamična (koja proizvode električni uređaji).
Ovo je osnova diskusije da li mobilni telefoni mogu da izazovu tumore mozga. Biolozi danas znaju da promene u magentnom polju utiču na rast i razvoj, npr. biljke i vodozemci se razvijaju nenormalno ako se magnentno polje isključi. Pojedine frekvence mogu da ubrzaju zarastanje kostiju i rana. Frekvenca od 50 Hz magnentog polja ubrazava razmnožavanje matičnih ćelija 30 puta, a neutralisanje magnentnog polja Zemlje potpuno zaustavlja njihovo razmnožavanje i diferencijaciju.
Izlaganje slabim magnentnim poljima povećava aktivnost gena MLL 2, koji učestvuje u modifikaciji histona. Aktivacije ovih gena povećava aktivaciju matičnih ćelija, pa deluje na usporenje starenja.
Dugo nismo znali kako organizam može da detektuje magnetna polja, da bi se poslednjih godina pokazala uloga pinealne žlezde (epifize) u ovom procesu. Ali o tom uskoro više, u narednom postu.

